Kratka povijest "Branja grojzdja"

...ili kak se to negdar delalo

 

Kada krajem rujna zažute prvi lozini listovi, vrijeme je da vinogradari pripreme lagve, škafe, brente, podškafjake i lakavnice jer predstoji najveseliji posao u ovom dijelu Zagorja - berba groža. To je ujedno i vrijeme kad se održava manifestacija pod sličnim nazivom: BRANJE GROJZDJA.

Povijest ove svečanosti grožđa i mošta seže u daleku 1939. godinu. Posjetiteljima Pregrade u dane Branja grojzdja, pa i mnogim Pregrađanima malo je poznato da je te godine, kako je zabilježeno u časopisu Hrvatsko zagorje, a 5. srpnja 1939. preneseno u zagrebačkom Dnevniku, osnovano Društvo za poljepšavanje i unapređenje Pregrade. Nakana Društva bila je promicanje Pregrade kao turističkog mjesta. U kratkoj bilješki pod naslovom Izlet na berbu u Pregradu stoji: "Agilno Društvo za napredak i poljepšanje Pregrade u Pregradi priredjuje u nedjelju 17. o. mj. zabavu s berbom groždja. Na ovu zabavu polaze iz Zagreba brojni prijatelji Pregrade. U tu svrhu organiziran je izlet autobusima, koji polaze u nedjelju 17. o. mj. u 6 sati u jutro od buffeta Dušak u Palmotićevoj ulici 8... "

Nekoliko mjeseci prije toga Hrvatsko zagorje zabilježilo je i podatak da je Društvo za poljepšavanje Pregrade održalo svoju godišnju skupštinu na kojoj je izabran odbor na čelu s dr. Kaučićem. Tajnikom je izabran Ivan Kežman, a riznicu je vodio Stjepan Pocedić. Jurica Kantoci izabran je za povjerenika za grad Zagreb.Oni su ujedno preuzeli brigu oko organizacije izleta i "berbe groždja". O tijeku izleta i berbi nemamo zabilježenih podataka no iduće, 1940. godine izlet se ponovio.

Pretpostavljamo da je veliki svjetski rat odgodio težnje naših sugrađana da ostvare svoje zamisli o napretku Pregrade. Društvo je prestalo s radom iza rata. Činjenicu da je postojalo Društvo za poljepšanje Pregrade i "berba groždja" spominjao je i pokretač Branja grojzdja Tomislav Bandula smatrajući da je novo Turističko društvo osnovano 1971. godine sljednik Društva za poljepšavanje Pregrade. Tada je uz pomoć nekih Pregrađana reafirmirao ideju o branju grožđa kao turističkom događaju. Čini se da su opće pa i političke prilike tih godina pripomogle ostvarenju njihovog cilja.

Glavni suradnici bili su mu: Josip Gorup, Zvonko Gretić, Ana Vincek, Đuka Kurko i Josip Pavlek, a imali su i podršku kod Krapinčana Ivana Družinca - Ice i Pavić Miška, predsjednika Općine Krapina, u čijem sastavu je bila i Pregrada. Tada je oblikovana koncepcija manifestacije čije konture nosi i danas. Dvije godine kasnije, 1973. na mjestu predsjednika Turističkog društva je Petar Koprivnjak koji tu dužnost obnaša do 1986. g. a glavni suradnici na organizaciji Branja grojzdja, uz već spomenute, su: Josip Vnuk Danica i Ivica Leskovar, Dragica i Stjepan Tudjina, Štefica Gretić, Ivica Gorup, Stjepan Kušar, Josip Salamon, Ivica Krušec, Ivan Petanjek i drugi.

Manifestacija je u raznim godinama trajala različito - od 3 do 6 dana, ovisno o prilikama i marljivosti organizatora. Jedne godine nije održana " iz organizacijskih razloga". Branje grojzdja u Pregradi zamišljeno je kao višednevna manifestacija unutar koje će se odvijati niz sportskih priredbi, gospodarskih izložbi, kulturnih događanja i druženja. Održava se zadnjeg vikenda u mjesecu rujnu. Prvi dani rezervirani su za sportska takmičenja koja su ponekad bila prava atrakcija kao što je bio nastup NK Pregrada protiv zagrebačkog Dinama ili ljubljanske Olimpije. U te dane glavna pregradska ulica popunjena je brojnim štandovima i šatorima pod kojima sviraju lokalni glazbeni sastavi.

Prema utvrđenom rasporedu na raznim mjestima nastupaju pjevački zborovi, limena glazba, folkloraši i tamburaši, školska i vrtićka djeca, odvija se biciklijada, moto - alka, a kroz čitavo vrijeme Branja grojzdja traju izložbe likovnih radova, ručnih radova, domaćih kolača i kruha, gospodarskih dostignuća i, naravno, vina.

Uobičajilo se da subotom navečer gostuje poneki glasoviti zabavljač iz domaće estrade pa su tako između ostalih gostovali: Ivo Robić, Elvira Voča, Zvonko Špišić, Vice Vukov, Krunoslav Cigoj, Maja Blagdan, grupa Latino ... Dugogodišnji suradnik na zabavno - kulturnom programu bio je Stjepan Mihaljinec.

Središnja priredba Branja grojzdja je prolazak povorke kroz glavnu pregradsku ulicu. Berači u narodnim nošnjama voze se na kolima s konjskom ili kravljom zapregom, natovareni opremom za branje i spremanje grožđa. Dugi niz godina povorka je iz Pregrade odlazila zajedno s beračima - gostima u neki od obližnjih vinograda. 1971. godine, za održavanja prvog Branja grojzdja berači su brali u Premrlovom trsju. Nalaznik "tajanstvenog grozda", posebno obilježenog, bio je dobitnik vrijedne nagrade: lakomice, škafa ili brente. Kasnijih godina berba se odvijala u Premrlovom ili Javornikovom trsju, a jedne godine i u udaljenijem trsju Draša Gorupića u Plemenšćini. Najuspješniji voditelj tih "spelancija" bio je Drago Bahun - Kerempuh. Nakon uspješno obavljene berbe podijeljena je nagrada sretnom nalazniku "tajanstvenog grozda", a vrijedni berači vratili su se na glavnu pregradsku ulicu, pod šatore i utonuli u opću vrevu nedjeljnog popodneva.

Kao popratna pojava prvih Branja grojzdja pojavile su se značke s amblemom Branja izrađene u plastici ili mesingu. 1975. g. prihvaćen je stalni amblem - žuti grozd na zelenom trsnom listu, koji i danas nalazimo na svim tiskanim promidžbenim materijalima manifestacije. Za uspješnijih Branja upriličeni su i izleti autobusima u veća zagorska središta, a organizacijski odbor bio je godinama priman kod predsjednika Turističkog saveza Zagreba.

Izdvajanjem Općine Pregrada iz krapinske općine, sastavljene od MZ Pregrada, Desinić i Hum na Sutli, manifestacija dobiva novi polet i jedan je od činitelja učvršćenja nove općine. Formirano je i Turističko društvo Pregrada. Tada se u odboru za Branje grojzdja pojavljuju nova imena: Alojz Malogorski, Aleksandar Grošev, Jelko Pust, Dragutin Špiljak, Franjo Regvar, Karlo Lugarić, Siniša Križanec itd. Manifestacija je općeprihvaćena i poprima oblike masovnog pučkog veselja. Nekoliko godina za redom posjećuju ju i gosti iz Italije, Austrije i Nizozemske. Kao pokrovitelji - do 1990. godine figurirali su: Tvornica stakla Straža, Alatnica i Plastika, OKI - Zagreb, Ingrad - Celje, Vodoprivreda Zagorje, Zdravilišče Rogaška Slatina, Emka (Trikotaža) i brojni obrtnici i poduzetnici.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina mijenjaju se i imena u odboru Branja pa inicijativu preuzimaju: Ivan Kalšan, Narcisa Brezinščak, Mario Marković, Davorin Šutina, Boris Krizmanić, Milan Burić, Branko Horvat, Romuald Kantoci, Zdravko Ivanjko, Branimir Ivanjko, Zlatko Kantoci, Nenad Kantoci, Milena Maleš i drugi. Okviri manifestacije nisu se bitno mijenjali, no odstupilo se od berbe grožda u vinogradu, a središnjom priredbom postaje prolazak povorke kola i izbor najbolje opremljenih kola.

Veliki turistički značaj ima i otvaranje Vinske ceste Đurmanec - Plemenšćina. - Pregrada i najava njenog produžetka na relaciji Vinagora - Desinić. Kulturni je program obogaćen nastupom mnogih umjetnika iz svijeta ozbiljne glazbe u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije često pri čemu zapaženo mjesto imaju obnovljene Fochtove orgulje. Upriličeno je i nekoliko promocija knjiga domaćih izdavača (Sabrana djela Janka Leskovara, Anin Kruščić Gordane Krizmanić). Ovogodišnje Branje grojzdja spremno dočekuje svoje stalne goste želeći im da još jednom dožive svečanost berbe grožda i berbe svih plodova rada ljudi pregradskoga kraja.

Berba grožđa danas

 

Vinogradarski pa i drugi poslovi vezani uz trsje i klijet oduvijek su imali odliku da združuju Ijude, a to se održalo do danas barem u nekim segmentima. U starije vrijeme, kad je obrada vinograda bila isključivo ručna, s primitivnim alatom, poslovi su se dijelili na muške i ženske. Muški su poslovi bili rezanje, oštrenje kolja i prskanje. Ženski su poslovi bili kopanje i vezanje. Svi radovi, i muški i ženski, vršili su se tako da su se vinogradari medusobno ispomagali što je ujedno bila prilika za druženje.

Berba, kao završni posao sezone, imala je naročite značajke zajedništva jer su u njoj sudjelovali svi članovi obitelji, pa i šira obitelj i prijatelji. Za tu priliku bila su priredivana i birana jela. Po tradiciji to je bila guska ili purica s mlincima, bučnjača ili zlevanka, a u novije vrijeme gibanica od oraha ili maka. Pila se rakija kaj ne bi berače i brentare grizlo v želucu od zobanja grojzdja. Prikriven razlog ovom izboru pića bio je, što je kod mnogog domaćina vina ponestalo u vrijeme ljetnih žega i sparina, a mlada rakija već je bila pečena.

Današnja berba grožđa u pregradskom kraju zadržala je uglavnom ovakvu tradicionalnu formu. Na berbi sudjeluju članovi uže i šire obitelji i gosti pa je to jedna od rijetkih veselih prilika kada se na okupu nađe sva obitelj pa i njeni članovi iz grada i udaljenijih krajeva. Ne izostane ni tradicionalni jelovnik, a da ne bi berače grizlo v želucu, pije se rakija.

Berba ima svoj ustaljen tijek: ujutro se berači sastanu u kući domaćina. Uz čašicu rakije ugodaj je vedar naročito, ako se očekuje obilna berba, pa padaju procjene o broju brenti koje će napuniti grožđem, o hektama mošta i kak bu plejalo. Domaćin po običaju podcjenjuje berbu jer su bile razne bolesti i upozorava berače nek za vreme branja fučkaju ili popevaju, da bi, tobože ostalo više grožđa. Zatim se prikupi sva potrebna oprema i suđe, a žene spakiraju jelo u košare. Berači se kolima, danas češće traktorom, odvezu u trsje i počinje berba. Žene, djeca i stariji obiru trsove režući peteljke grozdova malenim nožićima, bindekima, momci i mlađi muškarci su brentari, tj. sabiru obrano grožđe iz vedrica u brente i nose ih u klijet. Stariji muškarci na čelu s domaćinom u klijeti melju grožđe, ocjeđuju ga i pomoću lakomice izlijevaju mošt u lagef, a ocijeđeno grožđe stavljaju u prešu i zatim ga prešaju.

Nakon berbe berači blaguju, a zatim i zapjevaju poneku vinsku pjesmu, najradije Ja si zemem holbicu i pečenu puricu / pak si pojdem f kleticu / pil bum dobru kaplicu. Ako je berba bila obilna i grožde zdravo i ako je od Uskrsa ostalo malo praha, baruta, za pištolu, mladež zapuca tako da sve odjekuje okolnim bregima. Domaćinu u idućih par dana ostaje da ispreša ostatak grožđa, prepreša ga, mošt izlije u bačve i potom sav alat i naprave opere i pospremi za iduću berbu. Tada s mirom, nakon strahovanja od različitih bolesti vinove loze, mraza, tuče i drugih napasti, on čeka da mošt prevrije i da ga sveti Martin pretvori u vino.

U obradi vinograda i gospodarenju vinom skupljeno je veliko iskustvo zagorskog čovjeka: rezanje je mudrost odabira najboljeg izdanka trsa, onoga koji obečaje dugovječnost i plodnost. Odstranjivanje praporaka je odstranjenje sega kaj troši, a ne daje, prskanje je zaštita i obrana od sila koje mu nastoje uništiti sav trud i muku.

Umjerenost u trošenju vina novo je poglavlje u navikama svakog vinogradara. Jer i vino je dobar sluga, ali loš gospodar. Zato će samo umjerenu količinu zadržati za sebe, a ostalo prodati. Prodajući ga najčešće je platio i onu spomenutu desetinu protiv koje se oduvijek bezuspješno bunio i koja ga u suvremenim uvjetima nije mimoišla. No i to je sastavni dio njegovoga života. On, pomiren s tom činjenicom, u dubini duše osjeća da je baštinio zemlju zahvaljujući krotkosti.

Materijal je preuzet iz knjižice "25 godina Branja grojzdja u Pregradi" u izdanju Turističke zajednice Pregrade iz 1996. (tekst: Boris Krizmanić).